cry baby cry
elBebe
Blog
utorak, srpanj 17, 2007
milica ima cudnu frizuru. na tu cudnu kosu obicava staviti malu srebrenu snalicu u obliku zvijezdice. Koliko sam mogla primjetiti zvijezdica zauzima pocasno mjesto u cijeloj koncepciji te frizure,a i funkcionalna je jer pomaze u pridrzavanju sisaka i fiksiranju razdijeljka.

poprilicno je zanimljiva! radi u ovoj zgradi zadnjih 15 godina, trenutno je na un dijeti iako je se ne pridrzava bas dosljedno (tako sama kaze), voli puno telefonirati, glasno se smije i pocesto oslovljava svoje drage telefonske druge kujama i kucketinama. istina, tako oslovljava i seficu ali mislim da u tom slucaju nije posrijedi ljubav. mislim da nije gospodja, a ni da ima decka/ zivotnog druzbenika ili stagod jer uporno spariva sve ljude oko sebe sto bi po mom skromnom tumacenju prblematike znacio da gdjica milica ima samo jednu stvar na pameti i to onu koja joj njavise fali.

nakon drugog cijelog radnog dana s milicom u sobi tesko je razluciti kakva je zapravo. zasada uocavam blagi kompleks inferiornosti jer je zavrsila neki tamo faks/skolu pa ima potrebu uporno naglasavati vaznost i tezinu zavrsenog. to ne bi bilo mozda neobicno da ja nisam neka tamo zbunjena i jadna netom pridosla pripravnica. mozda samo zapisava svoj teritorij ne bi li i mene i moju diplomu (poznatog faksa) u samom startu stjerala da si nadju vlastiti ured i prostor za razvijanje. nadam se da grijesim.

jao da samo milica zna kako se samo jadno osjecam...bespomocno i pogubljeno...kao malo netom okoceno i na zimu baceno pseto. ne znam di mi je glava, a di rep. doslovno!!!!!!!!!!!!!!!

s druge strane, milica je jako otvorena osoba. saznala sam vise o njoj u jednom danu nego o bivsem kolegi u nekoliko mjeseci.

Iznenadjujuce dobro je djelovala cinjenica da vec prvi dan po dolasku u novi ured pricam s kolegicom...da se to uopce radi...prica...vauuu! Bahatito to nije prakticirao. naime, na pitanje kak si , sta radis bi odgovarao sa KONTEMPLIRAM! ( I rest my case).

Dakle, milica je po svemu sudeci zasada pravo osvjezenje...ljetni povjetarc(buahahaha). Iako ima cudnu frizuru, draza mi je od Bahatita!

ipak razdire me sumnja o ispravnosti odluke o prebacivanju u ovo radno mjesto. Ponovno sam na pocetku, a taman sam se rijesila onih kurtoaznih razgovora, smjesaka, razmatranja tko bi mogao biti ok...kome se obratiti za pomoc, u koga se uzdati...

stoga evo izadjose iz mene razmatranja o milici!

elbebe @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, srpanj 13, 2007
naslanjam glavu na rame otimauci se kolebanjima i ravno u tvoje mirne ruke!
osjecam ti dah na celu kako klizi lagano, toplo, odmjerenim izdasima i udasima, smireno! cujem glas srca i kako zvece otkucaiji, jedan za drugim!
obujmi me sto jace, a sto njeznije! uzmi me u svoje narucje kao malo dijete i zastit od nemira!
Znam da je iza ovog bijelog prozora svijet...buje ulice zivotima nekih nepoznatih ljudi. OdZvanjaju glasovi grlatih djevojcica i djecaka izmedju akusticnih haustora. sve bruji od zestine uobicajenih, navikom krojenih zivota! 
Sat otkucava evo vec desetu uru... tramvaji cvile, bacaju bljestave iskrice pri skretanjima...umorni kapci se sklapaju slua[juci tvoje umjereno srce i smirene otkucaje. San me odvlaci u tvome zagrljaju
.

elbebe @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 12, 2007
u srpnju  je plakala kao nikada do tada. Iz dubine duše, iz srži postojanja, iz boli! 
Od tada više ne voli srpanj...niti srpanjske ljetne dane! Previše ju podjeća na natekle kapke od plakanja, na blijedo, iscrpljeno lice majke, na činjenicu da njega više nema. 
Nije srpanj kriv što ga ne voli- On je promatrač uz kojeg veže nastanak bolnih čireva u srcu! srpanj je uvijek prepun suza. 
11.07.2005.
elbebe @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 5, 2007
posrnem i panem.
opametim i dignem.
naučim izbjegavati zapreke.
nikada dovoljno pametna i nikad dovoljno naučena.
iznova padam i iznova izbjegavam.
ne postoje ruke koje bi me uhvatile, ni oslonac na kojem bi odpočinula.
učim se hodati i to kroz život.
elbebe @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 3, 2007

Netom popijena prva jutarnja kava…osjećam još okus u ustima. Okus ne suviše dobar, ali prihvaćam kofein u bilo kakvom pojavnom obliku. U vrevi i rano ranilačkom komešanju srknuh ju šutke. Nije mi se dalo izdvajati iz gomile neznanca s kojima sjedim i privlačiti pozornost na svoj glas.

Jutros je vrijeme takvo. Tužno i ostavljeno nedovršeno samo da smeta ljudima. Niti sunčano , niti kišno, a pomalo iritirajuće sparno. Iskreno, po meni je savršeno u svojoj neodlučnosti. Savršeno za ovu lošu kavu  i sa usana otpuhani nikotinski oblačić, za sjetu i samoću u mnoštvu. 
I dok se komešanja sukanja i popeglanih hlača odmiču užurbanim kretnjama, ove zgužvane hlače lagano gmižu. Gutaju nas sve odreda velika crna vrata sa mjedenom kvakom. Ne biraju između sunčanih, kišnih ili sparnih dana, niti po okusima kava u ustima, niti po hlačama i suknjama.


Jutros je vrijeme takvo. Nekako tužno kao i ja. Nedovršeno baš kao i ja. Bez poriva i primisli biti ugodno prilagođeno ili...sunčano!

elbebe @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
23687
Index.hr
Nema zapisa.